Lastovka je autohtona sorta masline koja vodi porijeklo s otoka Korčule gdje je i najviše proširen uzgoj ove sorte. Postoji više teorija o porijeklu Lastovke, a jedna od njih je da je ona prirodni križanac između sorta Oblice i Drobnice dok druga teorija kaže da je ona prirodni križanac između neke pitome i divlje masline radi čega se ova sorta naziva i pitomi Olivaster. Ime Lastovka dobila je po izgledu grančice i ploda koji podsjećaju na krila lastavice. Iako ime sorte asocira na otok Lastovo znakovito je da se ova sorta uopće ne uzgaja na otoku Lastovu. Prema vlastitom istraživanju najstarija stabla ove sorte mogu se procijeniti na starost od 250-300 godina. Lastovka je sorta namijenjena za proizvodnju ulja.

Uvrštena na sortnu listu Republike Hrvatske, te je na popisu svjetskih sorta masline koji se vodi pri Međunarodnom vijeću za maslinovo ulje (COI) u Madridu. Prema stručnoj literaturi preporuča se kao vodeća sorta za proizvodne nasade. Kao ishodni materijal čuva se u dva kolekcijska nasada (Institut za jadranske kulture i melioraciju krša Split i Stanica za južne kulture Dubrovnik). Pored ovog sorta se čuva u Svjetskoj kolekciji genofonda masline “Alameda del Obispo” pri Sveučilištu u Cordobi, Španjolska te u svjetskoj kolekciji genofonda masline Instituta u Sfaksu, Tunis. Od 2007. godine čuva se i u svjetskoj kolekciji masline pri Institute National “Marrakech”, Maroko. Nadalje u hrvatskoj je registrirano 269 matičnih stabala ove sorte u osam matičnih nasada. Prema broju matičnih stabala ova sorta je na drugom mjestu odmah poslije Oblice.

Uzgoj Lastovke ograničen je na područje južne i srednje Dalmacije. Najveća populacija ove sorte je u području otoka Korčule, a posebno u području mjesta Vela Luka gdje predstavlja čak 80% od ukupnog broja stabala masline. Pored Korčule Lastovka je proširena u uzgoju na području poluotoka Pelješca, otoka Mljeta i Šipana, Dubrovačkom primorju i Konavlima, otocima Braču, Šolti, Hvaru, Makarskom primorju i području Kaštela. Povećani interes za sadnjom ove sorte vidljiv je posljednjih dvadesetak godina zahvaljujući spoznajama o gospodarskoj, agronomskoj i biološkoj vrijednosti ove sorte. Areal rasprostranjena ograničen je na području južno od Trogira, a najsjevernija točka uzgoja je područje mjesta Otrić kod Vrgorca gdje ima jedna manja populacija sorte Lastovke. Pored uzgoja u Hrvatskoj, Lastovka se u značajnom broju uzgaja i na području Crne Gore.

Stablo
Lastovka razvija srednje bujno stablo s piramidalnom krošnjom koja je posljedica uspravnog rasta grana. U prirodnim formama Lastovka ima kratko i veoma račvasto deblo. Kut grananja je oštar, a mladi izbojci su uspravnog i bujnog rasta s kratkim internodijima radi čega ovi izgledaju veoma gusto.
List
List Lastovke je malen i tamnozelene boje, kopljastog izgleda. Prema međunarodnoj klasifikaciji, Lastovka ima sitni list. Obod lista je ravan kao i sami list.
Cvat
Lastovka cvjeta u trećoj dekadi mjeseca svibnja u zavisnosti od uzgojnog područja. Cvate obilno, a u jednoj resi ima od 20-25 cvjetova.
Plod
Plod Lastovke je eliptično izdužen, a neki ga autori nazivaju bačvastim listo. Plod je srednje krupan, prosječne mase oko 3.0 g, a ako je manji rod plod može postići masu od oko 5.5 g. Plod je intenzivno zelene boje, a što je bliže puna zrioba, poprima blijedozelenu boju koja u konačnici prelazi u crnu. Sadržaj ulja u plodu kreće se oko 24% te se ova sorta smatra
najuljevitijom domaćom sortom masline. Ulje je izrazito zelene boje i gorkastog okusa, a razlog tome je u velikom sadržaju klorofila u plodu naročito ako se beru nezreli plodovi.
Nedostatci
Lastovka je veoma osjetljiva na niske temperature te zbog toga ima ograničen areal rasprostranjenja, također veoma je osjetljiva na napad raka masline.
Prednosti
Ova sorta ima veliki postotak hermafroditnih cvjetova, radi čega ima redovitu i obilnu rodnost. Otporna je na napad maslinine muhe i paunovog oka. Veoma važno je istaknuti da je ova sorta izuzetno otporna na dugotrajnu sušu, radi čega je pogodna za područja gdje nije moguće organizirati natapanje.