Oblica

Podrijetlo Oblice nije u potpunosti razjašnjeno. Ona se smatra domaćom-autohtonom sortom masline jer je u većoj mjeri proširena samo u našem uzgojnom području. Prema prof. Miljkoviću Oblica se u našem prostoru uzgaja više od 2000 godina, a donesena je iz Izraela dok je prve opise ove sorta dao starorimski putopisac Collumela. Upotrebom molekularnih biljega baziranih na DNA utvrđeno je da je Oblica veoma srodna sa sortom Chetoui koja se uzgaja u Tunisu.

U području Cavtata i Mihanića-Balunjača, u mjestu Postire-Bračka, otok Brač i područje Benkovca-Velika, područje Istre-Debela maslina, otok Krk-Debeljuša ili Lušinjka, područje Makarske, Igrana, Podgore i Pučišća- Krupnica, okolica Bara u Crnoj Gori-Krupnica trka, Područje Boke Kotorske –Lumbardeška ili Grumača, područje Brača, Kaštela, Brusja, Trogira, Klisa, Splita i Šibenika-Maslina ili Maslina obična ili Maslina domaća, područje Stona-Makura ili Mekura, područje Šibenika, Splita, Postira, Hvara i Makarske- Naša, područje Igrana, Podgore, Makarska i Pučišća-Našinka, područje Skradina-Sladunica, polutok Pelješac i otok Korčula- Orgula ili Orbula, područje Kune-Orbulača, područje Šibenika, Murtera, Preka, Biograda, Zadra, Iža, Paga, Raba, Skradina, Makarske, Benkovca, Knina i Imotskog- Orkula, područje Mljeta, Stona i Slanoga- Trgonja ili Trgulja, područje Krka i Crikvenice- Torkuljica, Torkula debela ili Debela, područje Janjine- Srkulača, područje Brijesta- Sorbulača, područje Budve u Crnoj Gori-Puljka ili Puljiška.

Uvrštena na sortnu listu Republike Hrvatske, te je na popisu svjetskih sorta masline koji se vodi pri Međunarodnom vijeću za maslinovo ulje (COI) u Madridu. Prema stručnoj literaturi preporuča se kao vodeća sorta za proizvodne nasade. Kao ishodni materijal čuva se u dva kolekcijska nasada (Institut za jadranske kulture i melioraciju krša Split i Stanica za južne kulture Dubrovnik). Pored ovog sorta se čuva u Svjetskoj kolekciji genofonda masline “Alameda del Obispo” pri Sveučilištu u Cordobi, Španjolska te u svjetskoj kolekciji genofonda masline Instituta u Sfaksu, Tunis. Od 2007. godine čuva se i u svjetskoj kolekciji masline pri Institute National “Marrakech”, Maroko. U hrvatskoj postoji 711 matičnih stabala ove sorte u šesnaest rasadnika.

Ovo je naša najrasprostranjenija sorta masline. U starim maslinicima bila je jedina sorta u uzgoju. Kroz prošlost obično se sadila po rubovima polja kao vijenac o čemu je pisao i naš poznati književnik Vladimir Nazor “Vinograd moga oca ovjenčan je vijencem zelenih maslina”. Uzgaja se u svim podregijama uzgoja, a njena zastupljenost u starim nasadima je slijedeća: Područje Zadra oko 20%, Preko i Biograd oko 60%, Šibenik 75-90%, područje Splita oko 98%, otok Brača i područje Makarske oko 95%, otoci Hvar i Vis oko 90% te područje Vala Luke oko 35%, otok Korčula 80%, poluotok Pelješac 70-80%, Dubrovačko primorje 60-75%, otok Lopud oko 95%, područje Cavtata oko 80%, područje Metkovića oko 90% i u unutrašnjosti Dalmacije 60-90%. Razlog ovako velike raširenosti ove sorte je njena adaptabilnost. Naime Oblica dobro uspijeva i na lošijim, skeletni i plitkim tlima, dobro je otporna na jake udare vjetra. Pored ostalog, Oblica ima i dobru otpornost na hladnoću radi čega se preporuča za uzgoj u unutrašnjosti Dalmacije i u hladnijim područjima otoka i obale.

Osim u hrvatskoj Oblica se uzgaja još u Kaliforniji gdje su je donijeli naši iseljenici, zatim u Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Sloveniji. Posebno je interesantno za Oblicu da je 1908. godine uvezena u Japan iz Kalifornije.