Kao prava dama, šepuri se u bilo kojem masliniku i plijeni pažnju, makar i kad je sakrivena među drugim sortama, a tek kad rodi, to je prava fešta od rodnosti.
Levantinka je sorta masline sa otoka Šolte, a rasprostranjena je od Dubrovnika do Paga, pokoji primjerak i sjevernije. Pravi sinonim bi bio Šoltanka, ali se rijetko čuje.

To je po mnogima naša autohtona najbolja uljarica, koja taj primat zaslužuje iz više razloga. Samooplodnost joj je odlična, a ujedno je odličan oprašivač oblice, dužice i drugih sorti. Zbog dobre samooplodnosti rodnost je odlična i redovita, u prvih pet godina života levantinke nije čudo ubrati i preko 70 kg ukupno.

Treći ništa manje važni razlog je vrhunsko ulje, koje može dostići randman i 23 %, a ulje je finog gorkastog okusa, umjerene pikantnosti, mirisa na svježu travu i malo manje na zgnječeni list masline, dok u pozadini miris artičoka ostavlja poseban štih u srednje snažnoj strukturi odličnog ulja.

Osjetljiva je na paunovo oko i na potkornjake, a i na prirodne nedaće, sušu, studen i jak vjetar. Stablo je srednje bujno, razgranato, sa bujnim grančicama koje nose i po stotinjak plodova svaka, a na peteljki se nađe i po sedam plodova u grozdiću koji se lako bere, pa je u maslinarskom rodu najomiljenija sorta za branje, manje truda – puno kila.

Voli zaštićenu, debelu zemlju, sa mogučnošću navodnjavanja, crvenicu dobro pognojenu.
List je velik, dug i širok, intenzivno zelene boje. Plod je duguljast, malo zakrivljen na jednu stranu, težine oko 4,5 grama, ima sjajnu i relativno tvrdu kožicu, pa nije pogodna za konzerviranje. Relativno je skupa u startu zbog lošeg postotka uspješnosti navrtanja, ali vraća uloženo obilato i treba je imati u sortimentu maslinika svakako.