Tekoma je popularna bujna, drvenasta, listopadna penjačica koja se sadi u kontinentalnim, ali i priobalnim krajevima duž cijele jadranske obale. Egzotičnog je izgleda s trubastim cvjetovima jarkih, narančasto-crvenih ili tamnocrvenih boja. Izninmo brzo raste i prekriva velike površine. Najpopularnija je američka tekoma (Campsis radicans) sa svojim korijenom lako se ispenje i do 12 metara u visinu, dok kineska tekoma (Campsis grandiflora) ima znatno manje prihvatnog korijenja te joj zato treba potporanj.

No, zato cvjeta puno bujnije od svoje američke srodnice. Zajedničko objema penjačicama je tamno lišće i trubasti cvjetovi. Osim spomenutih, popularne su također sorte iz skupine Campsis tagliabuana koje su nastale križanjem američkih i kineskih tekoma. One su otporne na mraz i to do temperature do – 15 Celzijevih stupnjeva.Tekoma je biljka koja cvjeta od srpnja do rujna, dakle tijekom cijelog ljeta. U proljeće je valja prihraniti gnojivom, a ljeti traži redovito zalijevanje.

Ocvali izbojci poslije cvjetanja trebaju se prikratiti na tri do četiri pupa kako bi se potaknulo stvaranje mladih. Kao penjačici, treba joj osigurati adekvatni oslonac tako da se za zid pričvršćuje zračnim korijenjem, a oslonac joj je potreban ako je uzgajamo i kao stablo. U svakom slučaju treba joj jak potporanj, jer nakon nekoliko godina stabljika toliko ojača da bi se slabiji potporanj mogao slomiti pod teretom. Nikako se ne bi smjela uplitati u ogradu, jer će deblo tekome potpuno zarasti oko ograde što šteti i njoj i ogradi.

Neki je posade uz osušeno stablo koje joj tada služi kao potporanj. Listopadna brzorastuća, robustna vrtna biljka penjačica koja izraste izraste 5 – 10 m. Sadi se na sunčana ili polusjenovita mjesta pri uređenju vrta. Na sjenovitom položaju u vrtu slabije cvate. Cvjeta u ljeto zanimljivim 5-7 cm velikim cvjetovima nalik trubicama. Tipični su narančasto-crveni cvjetovi, ali ima ih i sa žutim i roza cvjetovima. Cvjeta na novoizraslim ovogodišnjim izbojima. Uspijeva u bogatoj i dobro dreniranoj zemlji.

Korijen joj je plitak pa je dobro da je u sjeni i da se malčira. Najbolje je: sunce gore, sjena dolje. Kako ima snažan korijen koji se širi metrima od matične biljke i iz kojega niču mlade biljke, kod sadnje o tome treba voditi računa.Treba dosta vode pa ju ljeti treba zalijevati (pogotovo jer ima plitak korijen). Iako u pravilu dobro podnosi kontinentalnu zimu, ipak su na izloženim, hladnijim položajima zimi moguće štete od mraza.

Tekomu se može uzgojiti u raznim oblicima. Najčešće se uzgaja kao penjačica pričvršćena uza ogradu, zid ili sl. Međutim, može se uzgojiti i kao stablo.U svakom slučaju treba joj jak potporanj jer nakon nekoliko godina stabljika toliko ojača da bi se slabiji potporanj mogao slomiti pod teretom.

Nikako ju ne uplitati u ogradu jer će deblo tekome potpuno zarasti oko ograde što šteti i njoj i ogradi. Neki ju posade uz osušeno stablo koje joj tada služi kao potporanj.

Orezivanje: u prvim godinama ostaviti, usmjeriti i pričvrstiti glavne grane. Nove bočne izboje kratiti u ožujku na 3 – 5 pupova.
Odrasle biljke se orezuju tako da se poslije cvatnje sve bočne izdanke prikrati na 30 – 50 cm. Isto se čini sa svim izdancima koji u toku sezone izrastu. U ožujku se svi ti bočni izdanci prikrate na 3-5 pupova.
Kada se uzgaja stablašica, onda se ostavlja gola grana (stablo) bez bočnih izdanaka do visine koju hoćemo. Gore se pusti da izbijaju izboji. Neki stablašicu uzgajaju od nekoliko isprepletenih grana. Vrlo lako se razmnožava sjemenom ili mladim biljkama koje izrastaju oko matične biljke.