Citrus sinensis

Naranča je suptropska biljka iz porodice Rutaceae. Može živjeti do 500 godina. Plod je ukusan i sočan, ovalnog oblika. Zimzeleno je drvo iz jugoistočne Azije, iz roda Citrus.

Uzgaja se u regijama s toplom klimom poput Sredozemlja, Južne Afrike i Kalifornije. U zemlji podrijetla Indiji, na sanskrtu se naziva na rangi ili naranja, dok su Englezi prijevod norange pretvorili u današnji orange. U dosta jezika naranča se naziva “kineska jabuka” (npr. u nizozemskom “Sinaasappel”, te u njemačkom “Apfelsine”). Po riječi naranča nazvana je narančasta boja. Riječ naranča dolazi iz sanskritske riječi nāraṅgaḥ, što znači narančino drvo. Mačke odbija kora naranče.

Ima mirisne bijele cvjetove i okruglo voće s žućkastom i crvenkastom korom i kašastim sadržajem podijeljenim u kriške. Stablo je visoko do 12 m, a zimzeleni listovi su veliki 4-10 cm. Narančino stablo u prosjeku daje plodove čak sto godina. U povijesti je, međutim, poznato tzv. Constableovo stablo, narančino stablo koje je donešeno u Francusku 1421. godine i živjelo je čak 473 godine. Ističu se Citrus sinensis – slatka naranča, i Citrus aurantium – seviljska ili kisela naranča, a postoji više vrsta naranača koje se razlikuju po veličini, boji i kakvoći. Ovo voće ima slatkasto – kiselkasti sok, a ima pH vrijednost od 2,5 do 3, ovisno o dobi i veličini, a voda čini 85 % naranče.
Naranče su zelene prije nego procvatu, no neke naranče u jugoistočnoj Aziji su zelene kore i narančaste su iznutra.
To je citrusno voće. Jedno stablo u povoljnim uvjetima može roditi i do 1000 plodova, a najčešće daje 500 plodova godišnje. Plodovi rastu od studenog do svibnja. Svrstavaju ga i najplodnije voće poslije grožđa i banana. Pradomovina naranče su Indija i Kina. Najčešće uspijeva u toplijim ili južnim krajevima.

Povijest

Naranče potječu iz Indije i Kine, a neke vrste su vjerojatno nastale na sjeveroistoku Bangladeša prije 7000 godina. Prije 16. stoljeća samo su kisele naranče rasle u Italiji, gdje su se pojavile za vrijeme Rimskog Carstva, oko 150. g. prije Krista . Slatke naranče su u Italiju, Španjolsku, Portugal i Francusku donijeli portugalski trgovci u 15. stoljeću. Potom su iz Europe naranče prenesene u Sjevernu i Južnu Ameriku, Australiju i Afriku.

Tradicija i kultura

Stablo naranče je u mnogim kulturama simbol braka i ljubavi. Naranče se ponekad nalaze na renesansnim slikama bračnih parova. Na vjenčanjima mladenke često stavljaju narančin cvijet u kosu ili nose bukete od tih cvijetova na vjenčanju, a cvjetovi često služe i kao dekoracija na vjenčanim tortama. Na Siciliji se slika Djevice Marije ukrašava grančicama naranče. Narančin cvijet je državni cvijet Floride. Naranča je navodno sudjelovala u početku trojanskih ratova, jer je “zlatna jabuka” (Hesperidum mala) koju je Paris dao Afroditi vjerojatno bila naranča. Prema mitologiji, jedan od 12 zadataka koje je Herkulu zadao Euristej je bio da donese zlatne jabuke iz vrta Hesperida, sa stabla koje je čuvao zmaj. Zapisi o narančama na grčkim i rimskim freskama i u prvim japanskim pjesmama. Izložba naranči na kinesku Novu godinu objavljuje želju za sreću i prosperitet tijekom sljedećih 12 mjeseci. U feng shuiu narančino stablo se smatra simbolom bogatstva i blagostanja.