Hydrangea

Hortenzija je rod od oko 70-75 vrsta kritosjemenjača koje su nastale u južnoj i istočnoj Aziji, Kini, Koreji, Japanu, Himalaiji i Indoneziji, te Sjevernoj i Južnoj Americi. Većina vrsta su grmovi, oko 1-3 m visoki, ostale su mala stabla i penjačice, koje mogu doseći do 30 m u visinu uspinjući se na stabla. Mogu biti listopadne ili vazdazelene, a većina kultiviranih vrsta su listopadne. Izvezene su na Azore u Portugalu. Najviše je vrsta izvezeno na otok Faial, koji je poznat kao plavi otok po ogromnom broju plavih hortenzija koje i sad rastu na otoku i na otok Flores. Hortenzija cvjeta od ranog proljeća do kasne jeseni. Mnoge vrste imaju cvatove koje sadrže dva tipa cvjetova, male plodne cvjetove u sredini cvata i velike, neplodne cvjetove raspoređene u kružnicama oko centra svakog cvata. Ostale vrste imaju sve jednake i plodne cvjetove. Većina vrsta ima bijele cvjetove, ali cvjetovi nekih vrsta (naprimjer H. Macrophylla) mogu biti plavi, crveni, ružičasti, svjetloljubičasti, ili tamnoljubičasti. Boja cvjetova ovisi o pH vrijednosti tla; ako je tlo kiselo cvjetovi će biti plavi, ako je tlo neutralno cvjetovi će biti blijedi, a ako je alkalno bit će ružičasti ili ljubičasti. Ta promjena cvjetnog pigmenta ovisi o česticama aluminija, koje hortenzije sadržavaju.

Kultivacija i korist

Hortenzije su popularne ukrasne biljke, uzgajane zbog njihovih velikih cvatova. Hydrangea macrophylla ukrižana je s preko 600 raznih vrsta biljaka, najčešće odabiranih da imaju samo velike sterilne cvjetove u cvatovima. Neke je kultivirane vrste najbolje obrezivati svake godine kad se novo lišće tek pojavljuje. Ako nisu dobro obrezane, grane će postati jako uvijene, rast će sve dok težina grana ne postane veća od njihove snage, čija je posljedica savijanje grana prema dolje i vjerojatno njihovo prelamanje. Ostale vrste cvjetaju samo na starim granama, tj. ne cvjetaju iduće sezone ako se obrežu. Neke su hortenzije umjereno otrovne za jelo; svi djelovi biljke sadrže glikozide. Hydrangea paniculata ponekad se koristi kao opojno sredstvo, usprkos opasnosti od bolesti i smrtnoj dozi cijanida.