Lycium barbarum

U zadnjih nekoliko godina goji bobice su munjevito osvojile europsko i američko tržište. Stižu s Himalaje gdje za njih već znaju stoljećima te ih koriste i kao sastojak ne samo u mnogim receptima, već i u medicini zbog njihovih izvrsnih svojstava.

U Aziji ih čak nazivaju “crvenim dijamantima”. Goji ili vučje bobice (Lycium barbarum) je grmolika biljka koja naraste od 1 do 3 metara u visinu. Postoji vrsta L. chinense koja se najviše uzgaja na jugu Kine i nešto je niža, a Lycium barbarum se više uzgaja na sjeveru, ponajviše u pokrajini Ningxia Hui i nešto je viša. Plod je narančasto crvene boje duljine od 1 do 2 cm, duguljastog oblika. U svakoj je bobici od 10 do 60 sjemenki. Bobice zriju od srpnja do listopada. Zbog brze oksidacije one se ne ubiru, već se tresu s grana i zatim suše.

Mogu se jesti sirove, ali brzo oksidiraju pa se najčešće u trgovinama kupuju sušene čiji slatki okus podsjeća na grožđice, ili se mogu nabaviti u obliku čaja i soka. Njihov najveći izvoznik i uzgajivač je upravo Kina.

Zanimljivo je da su u Engleskoj prisutne od kraja 18. stoljeća kada ih je u svoju domovinu donio Archibald Campbell, vojvoda of Argylla kada su dobile još jedan naziv Duke of Argyll’s Tea Tree (čajevac) te su bile prihvaćene i kao ukrasna i jestiva biljka. No, tek početkom 21. stoljeća započela je njihova nagla popularnost kao super namirnice, odnosno namirnice koja je toliko nutritivno bogata da rezultati medicinskih istraživanja navode njezine potencijalne pozitivne zdravstvene učinke.

Koja su svojstva goji bobica?

Zbog svojih izuzetnih nutritivnih i antioksidacijskih svojstava koriste se u tradicionalnoj kineskoj medicini od pamtivijeka. “Zapadni” svijet ih je “otkrio” zadnjih desetak godina i svrstao ih u super namirnice. Zašto?
One se nalaze na prvom mjestu američke ljestvice ORAC (Oxygen Radical Absorbance Capacity). To je ljestvica koja mjeri antioksidacijska svojstva hrane. Što je položaj na ljestvici viši, hrana ima veću sposobnost uništavati slobodne radikale koji, ako su slobodni i ako dolazi do njihovog gomilanja, narušavaju zdravlje, ubrzavaju proces starenja, a time postajemo podložniji nizu degenerativnih promjena.

Goji bobice u 100 grama imaju fantastičnih 25.300 jedinica, u usporedbi sa šljivama koje su na drugom mjestu i u 100 grama imaju “samo” 5.770 jedinica. Zbog toga se smatraju najboljom hranom za revitalizaciju organizma i usporavanje procesa starenja.

Sadrže 68% ugljikohidrata, 12% proteina, 10% vlakana i 10% masti tako da u 100 grama ima 370 (kilo) kalorija.

Što sve sadrže goji bobice?

Ne samo što imaju izuzetno veliku razinu vitamina C i željeza (U 100 grama bobica ima 11 mg željeza, što je najveći izvor željeza u nekoj biljci), sadrže mnoštvo nutrijenata i fitokemikalija, tj. fitonutrijenata (koji hrani daju boju, okus, miris i druge osjetilne karakteristike i nemaju prehrambenu, već pozitivnu funkcionalnu vrijednost za ljudski organizam u smislu zaštite od bolesti i preventive), kao što su:

• • – 18 amino kiselina (od kojih je 8 esencijalnih koje su nužne za život)
  • – 6 esencijalnih vitamina (kao što su: riboflavin /vitamin B2/, vitamin B1, C vitamin)
  • – 21 mineral (kao što su željezo, cink, selen, kalcij, kalij)
  • – 8 polisaharida i 6 monosaharida
  • – 5 nezasićenih masnih kiselina od koji je važno spomenuti linolnu i alfa-linolensku kiselinu koje su neophodne za pravilno funkcioniranje mozga i živčanog sustava
  • – beta-sitosterol (koji reducira razinu kolesterola) i ostale fitosterole
  • – 5 karotenoida (beta-karoten, zeaksantin, lutein, likopen, kriptoksantin, ksantofil)
  • – mnoštvo fenolnih pigmenata koji imaju antioksidacijska svojstva.

Neki podaci o tvarima koje sadrži: Lutein ima izuzetna antioksidacijska svojstva. Usporava odumiranje makule, što je najčešći uzrok sljepila kod starijih od 65 godina. Beta-karoten se u tijelu pretvara u vitamin A, važan za zdrav vid.

Zeaksantin štiti oči od odumiranja žute pjege izazvane djelovanjem slobodnih radikala. Pomaže u zaštiti od različitih oblika raka jer veže stanice slobodnih radikala, čime se smanjuje broj stanica tumora. Betain pomoću kojeg jetra proizvodi kolin koji smiruje nervozu, prevencija je nastajanju masne jetre, a pospješuje i pamćenje. Ciperon koji je dobar za srce i kod povišenog krvnog tlaka, a koristi se i u borbi s rakom grlića maternice. Fizalin koji se koristi za liječenje hepatitisa B i koristi se u borbi protiv leukemije. Beta-sitoserol koji ima protuupalna svojstva. Jedan od važnijih aktivnih sastojaka goji bobica su polisaharidi koji poboljšavaju imunološke funkcije organizma i pomažu u borbi protiv bolesti. Goji bobice imaju važnu ulogu u tradicionalnoj kineskoj, korejskoj, tibetanskoj i japanskoj medicini već dugi niz godina. Danas se koriste jer se smatra da

• • • – jačaju imunološki sustav
    • – poboljšavaju vid – poboljšavaju cirkulaciju, opuštaju krvne žile i dobro djeluju na povišen krvni tlak
    • – štite jetru i bubrege
    • – pozitivno utječu na ten
    • – i na mokraćni sustav i proizvodnju spermija
    • – mogu ublažiti nuspojave kemoterapije i radioterapije
    • – kod bolova u leđima
    • – dijabetesa.

Čak ih nazivaju “sretne bobice” zato što kažu da se čovjek dobro osjeća kada ih redovito konzumira, poboljšavaju energiju i izdržljivost organizma. Goji bobice nisu lijek, ali predstavljaju jedan od najkvalitetnijih prirodnih dodataka prehrani za dobrobit cijelog organizma.

>Uzgoj

Goji je grmolika biljka koja raste do 3 m visine, a cvate od lipnja do rujna. Plodovi Gojia su bobice narančasto crvene boje, duljine 1 do 2 cm, a dozrijevaju od kolovoza do listopada. Bobice gojia mogu se jesti sirove, ali se zbog brze oksidacije najčešće konzumiraju sušene ili pripremljene kao čaj ili sok.

Za sadnju goji biljke preporuča se tlo bogato humusom, blago alkalne reakcije. U pogledu klimatskih uvjeta zahtjeva sunčane položaje, a dobro podnosi kolebanja temperature.

Biljka gojia ima robustan rast i ne zahtjeva puno njege. Ukoliko želimo posaditi više od jedne biljke preporučeni razmak sadnje između biljaka je 1,5 do 2 m. Sadnica gojia se sadi u svježe iskopanu jamu, u dobro pripremljeno tlo (do dubine 0,7m). Na korijen se stavlja sloj rahle zemlje, te 20 kg stajskog gnoja i 0,5 kg NPK 7:20:30, u sloju iznad korijenja. Sva dodana gnojiva prekriju se zemljom, te se voćka dobro zalije vodom. U dobrim uvjetima grm gojia može narasti u prvoj godini do 1 m visine. Vrh biljke potrebno je u proljeće prikratiti na visinu od 50-60 cm, kako bismo dobili grmolik izgled poticanjem rasta postranih izboja. U sljedećoj godini također je potrebno biljku orezati ostavljajući pritom do 6 glavnih grana, što će omogućiti postizanje skladne i lijepe forme grma. U trećoj godini biljka donosi plodove i daljnje orezivanje nije potrebno, osim uklanjanja oštećenih i mrtvih grana. U razdoblju velike suše potrebno im je tjedno zalijevanje. Bobice gojia se nakon branja obično suše kako bi iskoristili što više dragocjenog sadržaja, a podsjećaju na kombinaciju okusa trešnje i brusnice.