Timijan – Thymus vulgaris
Timijan je višegodišnji do 30 cm visoki polugrm sa svijetloružičastim ili bjelkastim cvjetovima, sličan majčinoj dušici, ali mu stabljika nije puzava i polegla već raste uspravno.
Obični timijan ili samo timijan (Thymus vulgaris) najpoznatija je biljka iz roda timijana (Thymus). Timijan je rod od oko 300 vrsta, podrijetlom s Mediterana, a danas je rasprostranjen po cijelom svijetu. Najpoznatije vrste su obični timijan (Thymus vulgaris) i majčina dušica (Thymus serpyllum), a poznati su još jarmasti timijan (Thymus zygis), španjolski timijan (Thymus mastichina) i timijan borneol (Thymus saturoides). Thymus je jedan od najsloženijih rodova u aromaterapiji, pa se kod vrste Thymus vulgaris razlikuje 6 različitih kemotipova: timol, linalol, karvakrol, transtujeno l-4, α-terpineol/terpenil-acetat i geraniol/geranil acetat, a poznati su još i kemotipovi p-cimen, limonen i 1,8-cineol. Kemotip je ista vrsta biljke, koja ovisno o mjestu rasta, daje eterična ulja različita kemijskog sastava i, naravno, različita djelovanja.
U lošijoj aromaterapijskoj literaturi prisutna je podjela na crveni i bijeli timijan, koja je netočna, jer crvena boja eteričnog ulja timijana potječe od željezova fenoksilata, kemijskog spoja koji nastaje ako se fenolima bogati kemotipovi timijana destiliraju u željeznim posudama. I dok te razlike i nemaju neko značenje kada sušenu biljku koristimo za pripravu čaja, one dolaze do punog izražaja kada tijekom destilacije vodenom parom izdvajamo eterično ulje.
Obični timijan je lijek i začin. Ulazi u sastav raznih preparata protiv običnog, a naročito protiv velikog kašlja. Eterično ulje je zbog prisutnog timola i karvakrola izvrsno antiseptično sredsvo. Ulje ulazi u sastav voda i pasta za usta, lijekova za probavu. Timijan, njegovo ulje, a naročito timol, daju se protiv crijevnih parazita (trihoficalusa, duodenalne ankilostome i oksiura). Timol je izvrstan konzervans. Zbog svih navedenih ljekovitih svojstava Češka je odlučila iskazati počast timijanu i proglasila ga je svojim nacionalnim cvijetom.
Svojstva
Listovi su sitni, tvrdi, sitno dlakavi, lagano prema dolje savinuti, sivo-zelene boje. Timijan je aromatičnog okusa i pomalo ljut. Sličan je majčinoj dušici, ali je viši i stabljika mu ne puzi po zemlji, nego raste uspravno (do 30 cm); listovi su uži. Prvobitna postojbina je južna Europa; drugdje se uzgaja i kao ukrasna i medonosna biljka.
Ubire se gornja polovina biljke u cvijetu, list (najljekovitiji je jer ima najviše eteričnog ulja i tanina), eterično ulje i timol (Thymi herba, foliurn, aetheroleum et thymolum). Timijan sadrži uz eterično ulje (koje obiluje timolom, karvakrolom, borneolom i linalolom) i tanine i flavonide. Mlade grančice su kratke i gusto obrasle bjeličastim dlačicama, a starije su drvenaste. Listovi su sitni, u cjelini duguljasti, rub savijen prema dolje, s lica skoro goli, a na naličju obrasli finim, mekim, bijelim dlačicama. Vjenčić je ljubičast do ružičast. Čaška je cjevasta i dvousnena: donja ima dva igličasta, a gornja tri tupa zuba. Prašnička vrećica strši iz ždrijela i gore je rastvorena.
Srodne vrste
Jarmasti timijan (Thymus zygis) koristi se za iste indikacije kao i obični timijan (Thymus vulgaris). Majčina dušica (Thymus serpyllum) je skupni naziv za nekoliko vrsta roda Thymus, a eterično ulje sadrži fenole (timol) i alkohole (linalol, geraniol). Također se koristi za iste indikacije kao i obični timijan (Thymus vulgaris). Španjolski timijan (Thymus mastichina) sadrži eterično ulje bogato 1,8-cineolom, pa je koristan protiv teških dišnih infekcija.
Timijan borneol (Thymus saturoides) je vrsta timijana koja sadrži eterično ulje bogato monoterpenskim alkoholom borneolom (25 do 60%) i fenolom karvakrolom (20%). To je jedno od najjačih imunomodulirajućih ulja koje sprečava jaku upalu, djeluje stimulativno na cijeli organizam, pa i kao afrodizijak. Pomaže kod kroničnih infekcija, autoimunih bolesti, artroza, reumatoidnog artritisa i protiv umora.
I kadulje i timijani stvaraju eterična ulja s kojima je potreban oprez, pa smišljanje receptura i izradu pripravaka treba prepustiti kvalitetno educiranim aromaterapeutima. No sami možemo spravljati čaj od tih biljaka i tako povoljno djelovati na svoje zdravlje.
Kao samonikla biljka raste u zemljama sjeverozapadnog Sredozemlja, a Benediktinci su ga prenijeli u ostatak Europe, a rijetko se sreće kao samonikla biljka.
