Lozica penjačica

Parthenocissus quinquefolia

Parthenocisus je listopadna penjačica, zbog svojih svojstava česta je i u našim krajevima. Razgrana se i do 20 metara, a njezini listovi jednostavnog oblika u jesen, prije opadanja poprime prekrasnu crvenkastu boju.
Ukoliko želite brzo postići efekt i pokriti neugledne vizure u što kraćem roku,
pravi izbor su lozice (Parthenocisus sp.). Te listopadne vrste s tri ili pet liski na listu imaju brz i neobuzdan rast i prekrivaju u kratkom roku zidove, ograde i sl. Penju se i učvršćuju pomoću vitica. U lipnju cvatu zelenkasto bijelim cvatovima, a u rujnu se javljaju okruglasti tamnoplavi plodovi. Dobro uspijevaju i u sjeni stabala, a prekrasnom narančasto-crvenom bojom lista uveseljavaju tmurne jesenje dane.

Kora: svijetlosiva, plitko uzdužno raspucana
Vitice: nastaju preobrazbom izbojaka; razgranjene, duže od 3 cm; na vrhovima razgranjenja s pločastim hvataljkama pomoću kojih se prihvaćaju za podlogu
Listovi: naizmjenično raspoređeni na izbojcima; dlanasto sastavljeni od pet eliptičnih do duguljasto obrnuto jajastih liski; liske do 12 cm dugačke, do 5 cm široke, na rubu krupno i nepravilno napiljene, na vrhu dugačko ušiljene, smještene na do 15 mm dugačkim peteljčicama; odozgo tamnozeleni i sjajni; odozdo svijetlozeleni do modro zeleni i goli; lisne peteljke do 15 cm dugačke; u jesen prije otpadanja crveni.

Cvjetovi: dvospolni, žućkasto zeleni do zelenkastobijeli; sastavljeni od peterodijelnog ocvjeća, pet prašnika i jednog tučka; skupljeni u paštitastim cvatovima
Vrijeme cvjetanja: lipanj-srpanj
Plodovi: kuglaste, oko 6 mm velike, tamnoplave i izvana nahukane bobe – presvučene sivkastomodrom voštanom prevlakom koja se lako skida; dozrijevaju u jesen prve godine.

Prirodna rasprostranjenost: istočni dio Sjeverne Amerike
Listopadna penjačica koja se pomoću vitica penje po stablima, ogradama i zidovima. Za podloge se pridržava i pomoću adventivnih korjenčića koji se razvijaju na starijim ograncima. Uspijeva na različitim tipovima tala, a najbolje joj odgovaraju duboka, vlažna i rahla tla. Dobro podnosi zasjenu, niske temperature i zračnu onečišćenost. Plodovima se hrane ptice te na taj način pridonose rasprostiranju vrste.