Kiwi

U naše krajeve kivi je stigao iz Kine i Novog Zelanda. Ovo voće nosi naziv biljka vječne mladosti i zdravlja, jer sadrži mnogo vitamina i minerala. Smeđi okruglasti plodovi pokriveni su sitnim dlačicama, a veličinu im određuje prvenstveno sorta, a zatim način uzgoja i kvaliteta staništa. Rodnost kivija traje 30 i više godina, što ovisi o načinu uzgoja i održavanja biljke. Uzgajamo ga najčešće za konzumiranje svježih plodova, zbog njihove izuzetno bogate hranidbene i vitaminske vrijednosti.

Zemljište

Kiviju najviše odgovara klima s toplim i vlažnim ljetima, i zimama u kojima temperatura ne pada ispod -10 stepeni C. Također, zahtijeva lagano i hranjivo, bogato zemljište. Za kivi, zemljište treba biti neutralno do slabo kisele reakcije, a u slučaju kad je prekiselo potrebno je dodati mu mljevenog vapnenca ili dolomita. Kivi, slično kao i neke podloge vinove loze podnosi samo do 10% aktivnog vapna u zemljištu. Zbog toga, najbolje je dati zemljište na analizu i tako ustanoviti da li ono zadovoljava tražene uslove ili ga prethodno treba popraviti. Kivi se ne smije saditi na mjestima gdje su česti jaki i suhi vjetrovi, jer mu vjetar lomi grane, a i isušuje cvjetove i listove. Ljeti mu je potrebno dosta vlage, pa ga možemo saditi samo tamo gdje mu možemo osigurati zalijevanje, odnosno navodnjavanje.

Sadnja

Kivi je najbolje saditi u jesen, mada se sadnja može obaviti i u proljeće. Sadnice ove biljke najčešće se uzgajaju u plastenicima, pa se ne bi smjele saditi prerano u proljeće, da ne bi razlika između vanjske temperature i temperature u kojoj su uzgajane bila prevelika. Prije sadnje potrebno je na temelju analize zemljišta provesti meliorativnu gnojidbu, također najbolje je čitavu površinu prekopati do dubine od 40 cm. Kako je kivi biljka penjačica, potrebno je prije ili odmah nakon sadnje postaviti armaturu od stupova i žice. Ovu voćku najčešće uzgajamo kao dvokraki kordonac na dvije žice ili kao pergolu. Razmak sadnje pri tom treba iznositi oko 6 metara, a između svake biljke postavlja se jedan stup od drva, betona ili metala na koje se pričvrste pocinčane žice promjera 3,5 mm. Stupovi na kraju redova moraju biti jači i dobro usidreni da se armatura ne sruši.

Usmjeravanje rasta

Sadnice se obično već prve godine nakon sadnje saviju i vežu uz prvu žicu. Tada, tokom ljeta na savijenom mjestu potjeraju nove mladice od kojih se jedna veže na suprotnu stranu od one savijene, druga se pušta da slobodno raste do druge žice ili do krova pergole na koji će se na isti način formirati ponovo dva kraka. Biljka je vrlo lomljiva i već manji vjetar može joj polomiti izbojke. Zbog toga je neophodno redovito vezivanje, kako biljka raste. Kako kivi ima plitak korijen, ljetna obrada tla mora biti sasvim plitka, a kad biljke dostignu tri godine starosti prostor između redova može se ostaviti zatravljen, a travu kositi redovno i nastirati ispod stabala u redovima kako oko njih ne bi rasla trava.

Rezidba

Višegodišnji razvoj drveta kao što je kivi zahtijeva upotrebu različitih načina obrezivanja, i to:
uzgojni rez – koji primjenjujemo nakon sadnje i s njim nastavljamo do početka rodnosti, čime oblikujemo trs do željenog uzgojnog oblika, proljetni ili zeleni rez – kada kivi bujno raste i raskošno se širi na sve strane, obavljamo rezidbu postupno i višekratno, na način da režemo preguste suvišne izdanke i time omogućimo dobro osvjetljenje, rez za rodnost – upotrebljavamo nakon četvrte godine, pri čemu svu skrb posvećujemo uspostavljanju ravnoteže rasta i rodnosti, rez za oživljavanje ili podmlađivanje – primjenjujemo u vrijeme slabljenja rasta i rodnosti biljke. Svake jeseni ili ponekad u proljeće sadnici dodajemo humus, biogrenu i sl., te je prihranjujemo namjenskim gnojivom za kivi.

Muške i ženske biljke

Kivi je dvodomna biljka, odnosno postoje ženske biljke koje daju plod i muške koje ih oprašuju. Stoga na svakih 5-6 posađenih ženskih biljki moramo posaditi jednu mušku biljku. Od ženskih biljaka najčešće se sade sorte Hayward (vrlo krupnih plodova) i ranija, rodnija ali nešto sitnija sorta Abbot, dok se kao oprašivači koriste sorte Matua i Tomura.